Evo i ovo jutro je svanulo,nakon turobne provedene noći!!Sinoć dok sam ležala u mraku,hladno lude sobe,s maglom na prozorima uz zvuke vjetra,što je dopirao s mora,poželim i sanjam o povratku svojeg rodnog grada Osijeka.Katkad mi govore ma šta ćeš tamo gore,luda si!!Tamo nema ništa,sve sam ostavilla i došla u Istru,moji prijatelji mi zavide..Krenula sam ispoćetka i sebi neki život stvorila,teško je ma gdje god da si....
Ima jedna stara ali dobra izreka, /kak si napraviš tak ce ti biti/
Cjeli život čovjek putuje,da sebi stvori neki mir,mislila sam da mi je ovo zadnja stanica na kojoj ču stati, i reći to je to,neidem dalje,krenite bez mene,grdno sam se prevarila.Nije zadnja,možda prezadnja...nikad neznaš gdje ćeš završiti.
Zavoljela sam more,duge šetnje,ali znam da mi nitko nemože zamjeniti zlatna polja dokle ti pogled steže,moje ravne Slavonije!!!!!